Kolumna by Irma St Gallen: Iznad pakla

Iznad pakla

Dobrodošli u ono za što ste zamislili da postoji nakon vašeg takozvanog života! Ljudi, maso, pogonu laži i plitkoće, silovatelji svega što je nedužno i bolno zatečeno vašim talentima za mučenje i klanje, dobrodošli u pakao bez premca jer ni sličan ne postoji!!!

Dobrodošli i rađajte samo slične vama. Neka trunu u iluziji dobrog svijeta nekog, daleko od vrištave muke klanja i odbacivanja. Ja sam mučena od prvog svojeg trena. Moje tele bilo je uz mene kraće no što listu jesenjem padu treba da dotakne tlo. Od vukli su ga dok sam urlala s očima obješenim do zemlje. Nakon toga uzimali su moje mlijeko, a teletu mome uzeli su život. Ja to znam jer sam iz daljine čula poguban zvuk njegova zapomaganja.

Kopnila sam godinama, a kada mi je na glavi izrastao tumor bacili su me u kontejner kojim će me odvesti nekuda da me samelju ili zapale.
Ja sam skelet i zamrznuta tuga kojom bi se led mogao razbijati. Vaša sam posljednja misao na prelasku iz pakla vašom rukom stvorenog u zajedljivu ravnodušnost smrti.
Dobrodošli u pakao. Ja samo ovaj, posljednji pogled imam. Nema te optužbe koja je njemu ravna. Ja sam patnja vašom voljom izazvana i gnojna rana vašom voljom otjerana.
Ipak i kroz vas prolazi krv. Vaša i moja krv susrest će se u ovom, najrazornijem krugu pakla. I znam, naposljetku bit će vam mnogo teže nego što je meni sada.

Irma St Gallen

Iznad pakla