Isfrustrirani su oni kojima pas nije samo broj

Isfrustrirani

Tekst u cijelosti prenosimo s portala Večernji list.
Autor teksta: Snježana Črnjević
Ovdje možete pročitati original.

Inspekcija Ministarstva poljoprivrede, koja je nedavno posjetila Sklonište za pse u Utinji, pronašla je samo, mogli bismo reći, kozmetičke nedostatke. Pa tako navode kako bi u skloništu trebali okrečiti zidove, sanirati oštećene pločice, urediti boksove.

Nadzorom nisu utvrdili, citiramo – “elemente koji ukazuju na nehumano držanje pasa”. Prema njihovu izvješću “psi se normalno ponašaju, dobrog su gojnog stanja i kondicije”. Zaboravili su pri tome da, prema Pravilniku o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa, u prostorima u kojima borave životinje mora biti osigurano dovoljno dnevnog svjetla, što bi se teško moglo reći za zatvorene prostore u kojima u ovom skloništu životinje borave.

Nelagoda i strah

Pravilnik govori i da životinje moraju biti u objektima u kojima nisu izložene fizičkoj nelagodi i strahu. Pogledi životinja koje su snimili naši čitatelji, naprotiv, odaju potpuno druge emocije – u njima se ogleda strah! Pravilnik propisuje i da podovi moraju biti izolirani od djelovanja nepovoljnih klimatskih uvjeta, a u skloništu životinje jedva da imaju jednu drvenu paletu u boksovima. Pa spas od hladnoće i vlage traže i u zdjelicama s hranom.

U inspekcijskom izvješću navodi se kako su sve životinje cijepljene od bjesnoće, ali da se čipiraju neposredno pri izlasku is skloništa. Po čemu je sklonište izuzeto od Zakona koji propisuje obavezno čipiranje svih pasa starijih od 90 dana? Navode i kako su svi psi tretirani protiv parazita, a građani koji su udomljavali pse iz ovog skloništa tvrde kako dugo nisu vidjeli da u jednom psu može živjeti toliko glista.

Gdje je nadzor

Pravilnik propisuje i da osoblje skloništa mora dva puta dnevno provjeravati opće stanje životinja i po potrebi o promjenama izvijestiti doktora veterinarske medicine. Kako to da onda ne primjećuju bolesnu štenad, koja ugiba na rukama udomitelja netom po izlasku iz skloništa?

Najlakše je sve optužbe svesti pod frustrirane osobe, volontere koji su članovi udruga i koji, da bi opravdali svoje postojanje, uglavnom prigovaraju. Bili oni članovi udruga ili ne, sve te ljude do skloništa u Utinji vodi ljubav prema životinjama, njima to nije posao za koji su plaćeni. U spašavanju pasa iz Utinje nije ih spriječila ni poplava, zbog koje do skloništa nisu mogli doći ni neki od zaposlenika. Tko se tih dana brinuo o psima? Jesu li bili gladni, žedni, jesu li uopće mogli izići iz boksa? Da, to zaista može isfrustrirati nekoga kome pas nije samo broj u evidenciji.

Fotografije možete pogledati ovdje:
Karlovački šinteraj

Comments are closed.